1. |
Grob
07:15
|
|||
|
Dođu tako vremena
Kad pamet zašuti
Budala progovori
Fukara se obogati
Dođu tako vremena
Kad prepoznaš sebe
U srži onog
Što najviše mrziš
Na ovaj dan sveti i kleti svi će 'mreti!
U ovom grotlu jada i smrada čovjek strada!
I tamo vidjeh prokletstvo duša
Propast ih nosi ka smrti što kosi
Vidjeh da se gasi svjetlost i pak'o
Za života breme teško me trovalo
Životom svojim grijehe platio sam njime
Sve što osta od mene je samo bezvrijedno ime
Dođu tako vremena, čovjek zašuti
Gorda mudrost pamet mu pomuti
I sva ta znamenja i grobovi njini
Sve nestade i propade u tišini
Minu svaka riječ, zaćutaše zvona
Minu i ja s njima u vrtlogu nespokoja
"Tim tvojim očima vidiš samo crno
Svo zlo tuđe na sebe si nagrn'o
Sad u smrti kuneš ime svoje
A dobro znaš, krivica tvoja to je
I glredam tebe dok u ponor padaš
Svoje breme na tuđa leđa stavljaš
Za života bio si svoj rob
Sad sve šta osta od tebe to je grob"
Vidjeh da se gasi i svjetlost i pak'o
Za života breme teško me trovalo
Životom svojim grijehe platio sam njime
Sve što osta od mene je bezvrijedno ime
Dođu tako vremena kad čovjek zaćuti
Gorda mudrost pamet mu pomuti
I sva ta znamenja i grobovi njini
Sve nestade i propade u tišini
|
||||
2. |
Utjeha Kose
05:53
|
|||
|
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.
|
||||
3. |
Kolašinska Brigada
12:01
|
|||
|
[General Reiner, s 20.000 vojnika, nastoji presijeći odstupnicu i spriječiti povlačenje. Vojska iz Crne Gore se našla na putu tome planu. Ova bitka će kasnije biti nazvana "Mojkovačka Bitka."]
Danas slavlje, Badnje veče,
Sutra juriš, ginuti treba,
Ah, da nam je malo sreće,
mali komad ovoga neba
Danas kič, a sutra jecaj,
Kud baš život zađe zimi?
Neka, smrt za kitu ščepaj,
Možda nas lakše u naručje primi!
U ovu noć tihu - hoću još zoru tišu,
Nek' ne čuju nam dah na licu
Dok krv s naše kame brišu
U jutro ovo hladno - trčimo k njima goli,
Naše će žene vrištat'
o nama teške boli.
Preko planina, po ovoj crnoj zimi,
krijemo narod od smrti da ih primi
Bačena j' kocka, prelivena j' čaša,
Čekajte red, braćo, prva je pogibija naša!
U ovu noć tihu - hoću još zoru tišu,
Nek' nečuju nam dah na licu
Dok krv s naše kame brišu
U jutro ovo hladno - zora im sviti neće,
Za brata hrabro ginut',
ima li išta veće?
Ja osjećam gromove u daljini
I čujem buku svih tih naših četa
Vrište, jauču, tamo u planini,
Al' hodaju, ne staju, družina sveta!
Stojte galije, danas tu ste za nas
Vi i mrtvačka kola odjednom nam mila...
Kao konji, družino, u posljednji kas,
Danas k'o anđeli dobijamo krila!
"Stojte, galije carske! Na grobu braće moje
Zavite crnim trube.
Stražari u svečanom opelo nek otpoje
Tu, gdje se vali ljube!"
Eno čujem "Ne sviće rujna zora"
Znaju li da će zbog nas sviti?
Kad dođu do tog prokletog mora
U njihovo ime nas neće biti!
Zato stojte braćo, ne dajte metra,
Vi ste danas zadnja preostala četa
Budite veći nego najveći divi
Dok krv ostavljate na Bojinoj Njivi!
Stojte galije, danas tu ste za nas
Vi i mrtvačka kola odjednom nam mila...
Kao konji, družino, u posljednji kas,
Danas k'o anđeli dobijamo krila!
"Stojte, galije carske! Buktinje nek utrnu,
Veslanje umre hujno,
A kad opelo svršim, klizite u noć crnu
pobožno i nečujno."
"Jer hoću da vlada beskrajna tišina
I da mrtvi čuju huk borbene lave,
Kako vrućim ključem krv penuša njina
U djeci što klikću pod okriljem slave.
Sahranjeni tu su nekadašnji vijenci
I prolazna radost cijelog jednog roda,
Zato grob taj leži u talasa sjenci
Izmeđ nedra zemlje i nebesnog svoda.
Zato hoću mira, da opelo služim
bez reči, bez suza i uzdaha mekih,
Da miris tamjana i dah praha združim
Uz tutnjavu muklu doboša dalekih.
Stojte, galije carske! Na grobu braće moje
Zavite crnim trube.
Stražari u svečanom opelo nek otpoje
Tu, gdje se vali ljube!"
Stojte, galije carske! U ime svesne pošte
Klizite tihim hodom.
Opelo držim, kakvo ne vide nebo jošte
Nad ovom svetom vodom!"
|
||||
4. |
Vapaj Pokojnika
05:10
|
|||
|
Smrt mu steže njegovo srce kameno
Smrt ga veže, postaju jedno
U dubini on zna da mu kraj stiže
Obučen u crni, krvavi veo
Ptice noći, gladne li ste mene?
Zvijeri divlje, gostite se mnome
Prokleto sam - ja kunem svoje ime
I nestajem u beskrajnom sivilu svome
Gledam u noć, gledam u tminu,
Tražim znak, a dobijam tišinu
Moja bol je moja rana
Peče i gori do današnjeg dana
Bolna istino - mi smo jedno;
Jadna slika svega što je bijedno
U dubini noći polako nema me,
U tišini noći ja nestajem!
Sada rane vidaju mi mrtvi,
Moja slava zaobišla me davno,
Moj je tron napravljen od smrti,
Moje srce probodeno jadom
Smrt mu steže njegovo srce kameno
Smrt ga veže, postaju jedno
U dubini on zna da mu kraj stiže
Obučen u crni, krvavi veo
Gledam u noć, gledam u tminu,
Tražim znak, a dobijam tišinu
Moja bol je moja rana
Peče i gori do današnjeg dana
Bolna istino - mi smo jedno;
Jadna slika svega što je bijedno
U dubini noći polako nema me,
U tišini noći ja nestajem!
|
||||
5. |
1300 Kaplara
06:51
|
|||
|
Do nekoć u školskim klupama
Olovke zamijenili krvavim puškama
U Skoplju načeti, na Kolubari kaljeni,
Nisu ni brkovi im počeli pravo rasti,
Cvijeće-budućnost jednoga naroda
"A 'ko će pasti za slobodu, mila majko,
A 'ko će pasti ako to neću sad?
Zapali svijeću za osamnaest leta
Što možda nikad neću napuniti ja."
"A 'ko će pasti za slobodu, drago dijete,
U juriš prvi tvoja mladost bi da gine
Jednoga dana, kad sve ovo zlo prođe,
moja je prošlost, budućnost tvoja, moj sine."
Kako je tužno tako gledat' hrabrost
Jedan po jedan, ne dočekaše starost
U Skoplju načeti, na Kolubari ostali,
kao jedan spomen na vječitu mladost.
"Oj, drugari, što ste pali
nema više vas
Samo zemlja, kao majka,
grli vas u spas
Oj drugari, vi kaplari,
ružo rumena;
Cvati li si nekad znala,
Sad si uvela
Nekad me noći zovu,
sve u jedan glas
Nekad me sate vrate
u taj zao čas
Nekad me ponoć sjetna
podsjeti na vas
Na kaplare, suze pale
su sve na taj drač!"
|
||||
6. |
Nekoć Braća
07:25
|
|||
|
Sve ove brazde na rukama, urezale se od uspona,
Mutne kao sjećanja na žrtvovane snove kako bi opet sanjali...
Kako je čudno koliko nasilja smo morali proći
Da bi opet mogli biti nježni...
Za divljinu svoj jezik ujedali da bismo
krotkost za mudrost ganjali.
Trči, trči ovim poljima, plovi najdubljim oceanima;
Nestani u najvećim ponorima pa kad dođeš
sješćemo i opet iznova
Se kumiti i bratiti, do prvog rata što dođe,
kad zub za oko ti meni - ja tebi;
Moje je oko već napola izvađeno,
Spremno za tvoj zub vremena
"Ruše se stubovi k'o komadići amblema
Kad zloba kuca noću, riječi ni šapata nema.."
A mi nagojeni od grijehova i blata
Svako svakoga naziva bratom, a oko brata
držimo konopce, ne bi li jednog dana
taj konop se stegao oko tuđeg vrata
Ološi nas vode, a narod tako divan,
Narod je glasao, narod tako kivan:
na sudbu, na ljude, na svoga, na žrtvu:
"Dok ja psujem Boga, ne diraj moju crkvu!"
Pokrali smo sve što pokrasti se ikad moglo
i još bi više krali da nam stane u prste još
Empatiju i ljubav zatrali smo tuđim Bogom
tuđe nam je slađe, dok svoje dajemo za groš!
"E moj brate...
Maltene smo iz iste kuće potekli.
Do maloprije istim putevima hodali.
A sad nas vojska zove, sad nas rat razdvaja;
Samo što ti u jednu vojsku ideš, a ja u drugu..."
Mi kao prosjaci istim se jezikom psujemo i volimo,
Tvoja su ordenja nastala u mojoj krvi, a moji barjaci
probodeni tvojim prvim sinovima...
Nadam se jednom da ću te opet bratom zvati,
Nadam se prijateljstvo da nam vrednije od zlata
A dotle ćemo se bratiti, kumiti i barjak viti;
makar do prvog nam rata...
|
||||
7. |
||||
|
"These are the greatest of times..."
He said while giving me his gun:
"Man's courage is measured
by battles he has won."
"These are the greatest of times..."
He said while giving me his knife:
"For country if you must die -
you gave this pledge with your life."
I'm tired of old man sending
young boys to die in war.
This grand illusion of immortality -
If I go long enough,
Death will eventually wait at the
Doors are closing in
The frail state of my mind
Weak point - Head and heart;
One for bullet,
One for knife...
Voices around my head;
The painful scream of men:
"Mother! Father! I am dying!
I'll never ever see you again..."
There is no glory
nowhere to be found
When you are seven feet
deep in the ground
Only the dead men
have seen the end of the war
And us living are counting
minutes and seconds, keeping score
As we know, it's only matter of time
and time's a bitch, always cheating for crown;
Like playing poker with beggars and blind
is always getting higher;
and no chips are around...
"Коли ви вмирали, вам дзвони не грали,
Ніхто не заплакав за вами.
Лиш в чистому полі ревіли гармати,
А зорі вмивались сльозами."
All is quiet on the Eastern Front!
"Коли ви вмирали, вам дзвони не грали,
Ніхто не заплакав за вами.
Лиш в чистому полі ревіли гармати,
А зорі вмивались сльозами."
|
||||
If you like Prognan, you may also like:
supported by 23 fans who also own “Sve Je Tiho Na Istočnom Frontu”
The atmosphere of this album is fantastic. Makes you feel like you're knee-deep in the trenches drenched in mud, filth, sweat, and blood. Truly encapsulates the horrors of World War I, and the fact that the lyrics of some of the songs are taken from old war letters really adds to the authenticity. Favorite Track(s): Die Feuertaufe, Grabenlieder
go to album
supported by 19 fans who also own “Sve Je Tiho Na Istočnom Frontu”
What an impressive piece of black metal. This one-man hurricane is pure art. Sgah‘gahsowáh creates an haunting atmosphere. He puts so much soul in his music.
go to album
supported by 16 fans who also own “Sve Je Tiho Na Istočnom Frontu”
Blackbraid quickly followed up their 2022 debut in 2023 with more native folk infused furious black metal. This is by no means a sophomore slump as it is equally excellent, methodical, melodical, and approachable as the first record. 9/10
go to album
Bursting Church
by Stress Angel
featured on Bandcamp Radio Jul 9, 2021
go to album
featured on Bandcamp Radio Mar 3, 2023
go to album
featured on Bandcamp Radio Feb 4, 2022
go to album
EXPEDITION II : Die Passage
by Antrisch
supported by 14 fans who also own “Sve Je Tiho Na Istočnom Frontu”
Extraordinary work by Antrisch, can't stop listening to it although Black Metal usually struggles to convince me. Same like for Antrisch's EXPEDITION I: Dissonanzgrat applies: This album is strong from its first sounds of creaking wooden hull to its last sounds of wind and waves, deciding for a favourite track would not do justice for the geniality of the remaining five, the one coming closest to a favourite one could be I FESTGEFROREN - Packeisfalle in my opinion.
go to album
